Uvod
Ovaj tekst na blogu posvećujem sve većem problemu postkovid sindroma.
Inspririsan je pre svega radom dr Angusa Mekeja, kome sam beskrajno zahvalna.
On se bavi neoronaukom i radi u centru za neuroistraživanja pri univerzitetu Ontago na Novom Zelandu.
Pokušaću da vam pomognem da otkrijete vezu postkovid sindroma i sindroma hroničnog umora.
Možda ćete se iznenaditi, ali preklapanja su ogromana! Tako da se predlaže kao hipoteza novi koncept, postkovid sindroma koji prelazi u sindrom hroničnog umora.
Dok sam istraživala za ovaj tekst suočila sam se sa ogromnim brojem grupa i organizacija u svetu koje se bave podrškom osoba obolelih od postkovid sindroma ili kako ga oni nazivaju long covida.
Ovaj tekst će biti objašnjen sa malo više medicinske terminologije, jer smatram da je neophodno.
Ukoliko vam nešto ne bude jasno slobodno pitajte u komentarima!
Pa, da krenemo!
Kako se definišu oboleli od postkovid sindroma?
To je stanje u kome zaostaju različiti neurološki, kardiološki, kognitivni, plućni, mentalni i mnogi drugi simptoma po nekim autormima mesec dana nakon preležane COVID19 infekcije.
Da bismo mogli stanje nazvati long covidom, odnosno dugim kovidom potrebno je da traje 3 meseca.
Verujete da postoje ljudi koji su se razboleli početkom pandemije i još nisu ozdravili!
Šta je to što utiče na povećanu učestalost postkovid sindroma?
To je svakako teža klinička forma bolesti, endotrahelna intubacija, bolničko lečenje, pretehodne hronične bolesti ili stanja iscrpljenosti.
Ono što je zanimljivo da postoji značajan procenat ljudi sa lakom kliničkom slikom u akutnoj infekciji.
Međutim neki od njih u fazi oporavka razvijaju teške oblike postkovid sindroma. Kao i u mnogim aspektima medicine čini se, da je pravilo da pravila nema!
Povezanost sindroma hroničnog umora sa postkovid sindromom
Značajan procenat pacijenata obolelih od COVID-19 pati od produženog sindroma umora.
Kod njih nalazimo karakteristike koje se obično nalaze u sindromu hroničnog umora (ME/CFS).
Međutim, još uvek nije dato jasno patofiziološko objašnjenje.
Nova pretpostavka za povezanost postkovid sindroma i sindroma hromičnog umora se razvija na osnovu od ranije poznatih činjenica o sindromu hroničnog umora.
Objašnjenje za povezanost postkovid sindroma sa CFS/ME, leži u tome što SARS-CoV-2, zajedno sa okidačima (virusnim i nevirusnim) može da bude bude fiziološki ozbiljan stresor.
Taj stresor bi mogao biti usmeren na mesto obrade stresa u mozgu: paraventrikularno jedro hipotalamusa (PVN).
To to znači da bi inflamatorni medijatori (odnosno supstance koje se luče na mestu zapaljenja sa određenom imunom funkcijom), mogli da se prenose kao stres signali krvnim ili nervni putevima.
Te supstance najverovatnije oštećuju navedene delove hipotalamusa. Ovo se posebno dešava kod se genetski predisponiranih ljudi koji pređu svoju unutrašnju granicu stresa
U ovom kompromitovanom stanju, hipotalamus bi tada mogao biti preosetljiv na širok spektar tekućih fizioloških stresora u životu.
Ovo dovodi do epizoda malaksalosti nakon napora i težih pogoršanja postkovid sindroma.
I sami uviđate da se slično dešava u sindromu hroničnog umora.
Kada se prekorači određeni nivo tolerancije na stres, opisano jedro hipotalamusa može postati centar za aktivaciju neuroinflamacije (zapaljenje nervnih struktura).
To zapaljenje utiče na hipotalamus i njegov limbički sistem koji smo već pominjali (centr emocionalnog života).
ukoliko vas zanima više anatomija i funkcija limbičkog sitema možete pogledati na linku https://youtu.be/3Bvz6DHBB1g
Sve ovo bi moglo dosvesti do niza sličnih simptoma postkovid sindroma, kao kod sindroma hroničnog umora.
Ukoliko vas zanima više o funkciji hipotalamusa i njegovih jedara moćete naći na linku ispod
https://sr.m.wikipedia.org › sr-ec › Хипоталамус
Istraživanje povezanosti oba sindroma
Studije skeniranja mozga, koje uključuju sve osetljivu tehnologiju snimanja, trebalo bi da omoguće otkrivanje hronične neuroinflamacije. Time bi nam doprinele boljem razjašnjenu načina nastanka bolesti i veza kod ovih stanja.
Deluje da su da su pacijenti oboleli od postkovid sindroma mešavina onih koji su direktno pogođeni efektima samog virusa. To je dovelo do, na primer, dugotrajnog oštećenja pluća, kardiovaskularnog sistema ili mozga.
A onda se izvaja grupa sa ne tako vidljivim oštećenjima koja ulazi u novi problem „postvirusni umor“.
U telefonskoj anketi koja je rađena u SAD oko 300 anketiranih pacijenata različitih uzrasta, nije vratilo u svoje uobičajeno zdravstveno stanje 2–3 nedelje nakon što su bili pozitivni na COVID-19 .
Irska studija na 128 pacijenata nakon COVID-19, koji su se oporavili od akutne faze infekcije COVID-19, otkrila je da je 52% pacijenata prijavilo uporni „postvirusni umor“ . Taj umor se održavao u proseku od 10 nedelja nakon početnog simptoma infekcije.
To su bili ljudi koji se nisu vratili na posao, nisu mogli da rade.
I dolazimo do toga da je sindrom postvirusnog umora veoma slična, ako ne i ista bolest kao ranije dokumentovami sindrom hroničnog umora ME/CFS.
Sama Svetska zdravstvena organizacija navodi da pacijenti oboleli od postkovid sindroma,spadaju kao i pacijenti sa sindromom hroničnog umora u istu kategoriju neuroloških poremećaja.
Međutim, za razliku od postkovid sindroma-virusnog umora, pokretači ME/CFS ponekad mogu biti nevirusni. Ovo može objasniti zašto oba termina opstaju. Povezanost postkovid sindroma sa sindromom hroničnog umora se nažalost, sve više i čvršće potvrđuje.
Karakteristike postkovid sindroma-umora
Zanimljivo je da se patofiziologija SARS-CoV-2 virusa prilično razlikuje od uobičajenih virusa koji pokreću sindrom hroničnog umora. To je novi RNK koronavirus. On u početku napada ćelije domaćina u respiratornom traktu, ali njegovi efekti mogu biti široko rasprostranjeni.
Kod različitih pacijenata se razlikuju ishodi bolesti. Međutim pretpostavlja se da bi svaka infekcija mogla izazvati teško zapaljenje na mestu infekcije.
Ostaje pitanje može li traumatski efekat ovih pojedinačnih infekcija, odnosno kada se naka osoba više puta razboli od COVID 19 infekcije dovesti do trajnog teškog zapaljenskog odgovora.
Slično tome, drugi okidači kod ME/CFS kao što su emocionalna trauma,neke vrste toksina,neki lekovi, hormonski disbalans predstavljaju ozbiljan fiziološki stresor.
Recimo menopauza, može biti posebno fiziološki stresna kod nekih žena, a takođe je priznata kao potencijalni pokretač ME/CFS.
Prema tome moguće je da se infekcija SARS-CoV-2, zajedno sa okidačima ME/CFS, manifestuje kao ozbiljan fiziološki stresor.
Suštinska meta bi mogao biti centar za stres u mozgu, u paraventrikularnom jedru hipotalamusa ,koje smo već pominjali.
Postoje istraživanja koja sugerišu da je ovaj deo hipotalamusa i ciljno mesto za oštećenje u sindromu hroničnog umora.
Povezanost postkovid sindroma sa CFS/ME-paraventrikularno jedro hipotalamusa
Paraventrikularno jedro hipotalamusa funkcioniše kao apsorber stresa. Ono ima mnogo i drugih uloga. Ono obrađuje i reaguje na širok spektar stresora. Prema tome ima suštinsku ulogu u neuroendokrinoj i regulaciji vegetativnog nervnog sistema.
Ukoliko niste čitali o endokrinoj podlozi sindroma hroničnog umora, na ovom mestu to možete uraditi klikom na link ispod https://hronicniumor.com/endokrina-podloga-sindroma-hronicnog-umora/
Dolazni signali stresa od svih vrsta infekcija: kao što su bol, emocionalni stres i kardiovaskularne promene kod fizičkog napora, dolaze do pomenutog jedra hipotalamusa nervnim i krvnim putevima.
Ova jedinstvena tačka hipotalamusa, je potencijalno ranjivo mesto kod genetski podložnih ljudi.
Pokazalo se da SARS-CoV-2 izaziva tipičan inflamatorni (zapaljenski) odgovor, na početnom mestu infekcije u plućima, što dovodi do povećanja takozvanih i proinflamatornih citokina (IL-6, TNF i IL- 1b ).
Citokini su neka vrsta hormona imunog sistema ili da ih nazovemo oružjem imunog sistema. Oni deluju lokalno u borbi organizma protiv infekcije,ali i sistemski.
Oni putuju kroz cirkulaciju i ako ih imamo u previsokoj koncentraciji, započinju kaskadu uništavanja sopstvenih organa. To se može desiti bilo gde u organizmu, pa tako i u našem više puta pomenutom hipotalamusu.
Svi ste čuli o citokinskoj oluji u kovidu, zar ne?
Molim vas ukoliko vam je nešto nejasno da postavite pitanje u komentaru!
Povezanost postkovid sindroma i sa CFS/ME- mehanizmi pokretnja
Postkovid sindrom umora, kao što ste do sada videli ima velika preklapanja sa sindromom hroničnog umora. Zajednički mehanizam pokretanja za oba sindroma je verovatan.
Za razliku od toga, poznato je da ME/CFS ima mnogo različitih pokretača širokog spektra, osim zaraznih bolesti, kao što su lekovi, hemijski toksini i emocionalne traume itd.
Kako smo već do sada zključili moglo bi se reći da infekcija korona virusom, zajedno sa drugim stresorima cilja na opisani deo hipotalamusa.
Ako se prekorači određeni prag stresa, svojstven genetski podložnim ljudima, taj deo hipotalamusa prelazi u stalni disfunkcionalni režim.
I to je ono što može izazvati sindrom umora nakon preležane COVID-19 infekcije.
Ovo nas klinički dovodi do povezanosti postkovid sindroma sa sindromom hroničnog umora.
Za više potencijalnim uzročnika sindroma hroničnog umora možete pogledati na blogu klikom na linku ispod…
https://hronicniumor.com/razumeti-sindrom-hronicnog-umora/
Začarani krug postkovid sindroma i sindroma hroničnog umora
Postojanje epizoda slabosti i pogoršanja posle napora kod postkovid sindroma-umora se nedvosmisleno dokazuje.
Novija istraživanja pacijenata nakon preležaneog COVID-19, tokom perioda 6 meseci i više, ukazuju na slabost nakon napora i povremena pogoršanja simptoma. Ovo su takođe ključne karakteristike sindroma hroničnog umora, ME/CFS.
U ovom sličaju pokrtač je SARS-CoV-2 virus, u slučaju postkovid sindroma umora. Ali nakon tog perioda vremena on se ne može otkriti u vreme postojanje bolesti postvirusnog sindroma umora.
Već vam je poznato je da pacijenti sa ME/CFS su netolerantni na širok spektar „životnih“ normalnih fizioloških stresora.
Oni obuhvataju fizički ili mentalni zamor, emocionalni ili finansijski stres, nedostatak sna infekcije i mnogi drugi trigeri o kojim smo ranije govorili.
Čini se da je to isti slučaj i kod pacijenata obolelih od postkovid sindroma.
Zanimljivo je da su ovi stresori slični po vrsti i raznolikosti, kao i oni za koje se zna da izazivaju ME/CFS.
I opet dolazimo do toga da kada se prekorači određeni (ali varijabilni) nivo tolerancije na stres, dolazi do pogoršanja kod pacijenata sa postkovid sindromom umora.
Zaključak
I da zaključim…
svi simptomi postkovid sindroma nakon preležane infekcije govore u prilog tome da poremećaj funkcije hipotalamusa i limbičkog sistema mogu dovesti do širokog spektra simptoma.
Ti simptomi su veoma slični sa simptomima, sindroma hroničnog umora.
Poremećaj na nivou centralnog nervnog sistema vode u poremećaj vegetativnog nervnog sistema. A on dovodi do poremećaja osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlezda o čemu smo ranije govorili.
Kao što sam i u predstavljanju svog bloga napisala, ulazimo u novo postpandemijsko vreme gde ćemo morati bolje proučiti i shvatiti naše pacijente i njihove tegobe…
Jer, povezanost postkovid sindroma sa sindromom hroničnog umora se nedvosmisleno potvrđuje!
Ja se nadam da ćemo sa daljim medicinskim napretkom i novim saznanjima, imati stvarne benefite po zdravlje svi mi, pogođeni ovakvim stanjima!
Jedna zanimljivost za kraj!
Posle pandemije šapanskog gripa 1918.godine, u kom je mnogo ljudi izgubilo život….nastalo je postpandemijsko doba. Tada su neki ljudi koji su preživeli grip ispoljavali slične tegobe o kojim sada govorimo.
Znači da nakon pandemije španske groznice, sledila je pandemija postvirusnog umora.
Istorija se možda ponavlja!?
Izvor: https://doi.org/10.3389/fneur.2021.701419
Ukoliko vam se tekst svideo ili imate neke nedoumice, slobodno pišite u komenterima!
Hvala na čitanju!
dr Vesna Ikonić Marinković
2 thoughts on “Otkrijete vezu postkovid sindroma i sindroma hroničnog umora”